0 Comments
Levorukost, češće se javlja kod dečaka nego devojčica . Skoro polovina te dece ima levoruke roditelje. Neki roditelji pokušavaju da ”isprave” decu, davanjem kašike ili igračke u desnu ruku, vežbom za korišćenjem desne ruke. Deca uzrasta oko godinu dana pokazuju svoju sklonost , da li su dešnjaci ili levaci, ređe posle četvrte. Kako prepoznati, kojom rukom se dete služi : gađa loptom, crta, drži kašiku ili čašu, oblači lutku, ređa kocke… Najsigurnije, da ispitivanje prepustite stručnjaku. Ako je razvijenija leva polovina mozga, dete je dešnjak, a ako je razvijenija desna strana mozga, ono je levoruko . Naše polovine mozga odgovorne su ne samo za suprotne strane tela, već i za karakter naših aktivnosti. Levoruka deca koja imaju sklonost ka istraživanju i kreativnosti. Razvoj levorukih često ide neravnomerno , neke sposobnosti su niže od prosečnih vršnjaka, a druge više. Levoruko dete može biti bolji matematičar, lako izvodi zaključke, ali teže pamti, nema jaču koncentraciju ili ima poteškoće u pisanju. Pisanje kao u ogledalu , s leva na desno, kada slova i brojeve dete tako piše to je faza razvoja pisanja levorukog deteta.
Julije Cezar, Aleksandar Makedonski, Napoleon, Leonardo da Vinči, Nikola Tesla, Džulija Roberts, Opra Vinfri, Robert De Niro… Preneto sa
http://logoped.org.rs/edukutak/63-kako-roditelji-pomazu Dete sa disleksijom i disgrafijom treba da:
Vežbe motorike šake i prstiju:
Helena Štrucelj i Branko Rumenović https://pogledkrozprozor.wordpress.com/2015/04/30/regionalna-potpora-inkluzivnom-obrazovanju/ Regionalna potpora inkluzivnom obrazovanju regionalni je projekt koji financira Europska Unija i Vijeće Europe. Projekt je namijenjen zemljama jugoistočne Europe koje čine: Albanija, Bosna i Heregovina, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija i Kosovo. Projekt je započeo u mjesecu siječnju 2013. godine i traje 35 mjeseci. Partneri u projektu su ministarstva, lokalne vlasti, nastavnici, školsko stručno osoblje i roditelji, mediji te Europska fondacija za obuku. Projektni timovi nalaze se u Sarajevu, Beogradu i Tirani. U projektu sudjeluje 49 pilot škola. Iz svake zemlje sudjeluje 7 škola, i to 3 osnovne, 2 opće srednje i 2 strukovne srednje škole. Iskustva iz tih škola trebala bi poslužiti pri donošenju politike obrazovanja te povećati svijest o društvenoj različitosti te razvoju inkluzivnog društva. Ciljevi, metode radaRegionalna potpora inkluzivnom obrazovanju regionalni je projekt za jugoistočnu Europu, koji će poboljšati socijalno uključivanje i socijalnu koheziju u regiji kroz promociju inkluzivnog obrazovanja i obuke (sukladno obvezama korisnika projekta u procesu pristupanja Europskoj Uniji i sukladno standardima Vijeća Europe). Projekt će promovirati koncept inkluzivnog obrazovanja kao reformskog načela koje poštuje različitosti među svim učenicima, s posebnim naglaskom na one koji su izloženi većem riziku od marginalizacije i isključenosti. Karakteristike projekta
Škola koja učiU regionalnom projektu iz Republike Hrvatske sudjeluje 7 škola i to: Osnovna škola „dr. Ivan Merc“ Zagreb, Osnovna škola „Okučani“ iz Okučani, Osnovna škola „Vladimir Nazor“ Ploče, „II. Gimnazija“ Split, „Gimnazija Bernardina Frankopana“ Ogulin, „Gospodarska škola“ Čakovec i „Ekonomska i upravna škola“ Osijek. Svaka škola, koja sudjeluje u regionalnom projektu, ima svoj projekt unutar škole. Tako Gimnazija Bernardina Frankopana iz Ogulina radi na projektu „Škola koja uči“. Ciljevi školskog projekta su: identificirati različite stilove učenja i mentalne sposobnosti učenika s posebnim potrebama te prema tome prilagoditi metode rada, educirati nastavnike i stručne suradnike za rad s učenicima s posebnim potrebama, razvijati metode učenja za učenike s posebnim potrebama , surađivati s roditeljima učenika u svim koracima projekta, podizati svijest lokalne zajednice o potrebi za inkluzivnom edukacijom i upoznati se s njenim benefitima te formulirati Školsku inkluzivnu politiku. Ciljana skupina na koju se školski projekt odnosi su: učenici s posebnim potrebama, učenici sa sniženim kognitivnim sposobnostima, daroviti učenici, učenici s emocionalnim poteškoćama ispitne i socijalne anksioznosti, učenici s govorno-jezičnim poteškoćama, te inojezični učenici. Aktivnosti koje se provode u sklopu projekta jesu: stručna edukacija nastavnika i stručnih suradnika Škole i škola partnera, individualan i grupni neposredni rad s učenicima ( podučavanje, testiranje, savjetovanje, projektna nastava ) individualan i grupni rad s roditeljima ( informiranje, savjetovanje, anketiranje ) te informiranje lokalne zajednice o projektnim aktivnostima. Nakon provedenih projektnih aktivnosti očekuju se sljedeći rezultati: lakše prepoznati i tretirati poteškoće u učenju, prepoznati emocionalne poteškoće pri praćenju i svladavanju gradiva te pri društvenom životu u Školi, poboljšati educiranost djelatnika za rad s učenicima s posebnim potrebama, poboljšati suradnju roditelja sa Školom te više senzibilizirati lokalnu zajednicu o postojanju potrebe za inkluzivnim obrazovanjem. Projektni tim čine: Sanja Dubić – ravnateljica, Maja Magdić – pedagoginja, te profeosri: Helena Štrucelj, Jasmina Jašarević, Ivana Brozović, Marija Trdić Ćuk, Zvjezdana Tešić, Ivanka Matešić, Ana-Marija Mihalić i Branko Rumenović. Partneri u projektu su: Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, Prva osnovna škola, Osnovna škola Josipdol, Osnovna škola Plaški, Grad Ogulin te Udruga roditelja, djece i mladeži Ogulin. Provedene aktivnosti u sklopu školskog projekta „Škola koja uči“:
Zahvaljujem Мirsadi Vilić!
Roditelji kao koterapeut u tretmanu djece sa poremećajima iz autističn
More presentations from Ana Rasic
|
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. Archives
July 2017
Categories
|