http://mojafinska.blogspot.com/2014/08/prvi-skolski-dan-u-finskoj.html
Iako se u Srbiji i regionu, osnovci tek spremaju za prvo školsko zvono, koje će pozvoniti u ponedeljak, 1. septembra, u Finskoj je školska godina već počela.
Osnovne škole u Finskoj počinju u periodu od 10. do 18. avgusta, u zavisnosti od regiona, ali u najvećem broju finskih osnovnih škola, prvi školski dan je ove godine bio u ponedeljak, 11. avgusta. Prvi školski radni dan je uvek oko sredine avgusta meseca, u zavisnosti kada “pada” ponedeljak. Finska nije jedina evropska zemlja u kojoj đaci polaze u avgustu u školu, iako u većini zemalja polaze prvog ponedeljka u septembru. U nekim evropskim zemljama škola počinje tek sredinom septembra (Bugarska, Grčka, Luksemburg, Italija, Rumunija, Malta...)
Orijentaciono, raspust u evropskim osnovnim školama traje prosečno oko 2,5 meseca, negde i 2 meseca (Danska, Češka, Belgija, Norveška, Slovačka, Francuska). U Bugarskoj, Moldaviji, Turskoj, Rumuniji i Estoniji traje 3 meseca… u Holandiji, Švajcarskoj, Engleskoj i Nemačkoj najkraće… tek 1,5 mesec.
Inače, ako ove statistike ostavimo po strani i pozabavimo se samo utiskom koji ovaj prvi školski dan ostavlja na đake prvake i roditelje...videćemo da svako ima svoj doživljaj ovog famoznog dana, na svoj način.
Generalno, za prvake, njihove roditelje, bake i deke, ovaj dan je veoma bitan, i na njega se gleda kao na svojevrsni praznik. Deca kao deca, uvek mu se raduju jer jedva čekaju da upoznaju učiteljicu, nove drugare sa kojima će deliti radosti i brige školskih dana, tu je i radost i onaj osećaj kada se sami sebi čine bitnum i odraslim, zbog novih obaveza, jer kao što mame i tate imaju obavezu da idu na posao, tako, sada i oni imaju obaveze, na koje će biti ponosni, naravno, ako se roditelji i učitelji potrude da deca na obaveze ne počnu da gledaju sa mukom i gnušanjem, već onako, da se osećaju bitno i od koristi. Zato bi valjalo da deca od početka učestvuju u kreiranju svog radnog dana, gde će sama, uz malu roditeljsku pomoć, kao pravi, mali veliki ljudi organizovati svoj radni dan, ostaviti vreme za igru, za učenje i ostale aktivnosti…
Iako shvatam da roditeljii u Srbiji imaju zaista mnogo novčanih izdataka, za “besplatno obrazovanje”, smatram i da mnogi dižu nepotrebnu tenziju u kući, brinući i o manje bitnim, ali i nebitnim stvarima. Kupovina skupih stvari, markiranih patika, najlepših italijanskih svezaka koje koštaju 5 puta skuplje od onih koje se kupuju u supermarketioma, torbi koji svetle, a koji koštaju kao da su torbe koji govore…nove markirane garderobe…a sve da im deca ne budu gore obučena od druge dece, zaista je trka osuđena na propast i sa lošom porukom. Deca u toj konfuznoj situaciji, umesto da shvate da polaze u školu kako bi naučila mnoge lepe i korisne stvari, pogrešno shvataju da u školi moraju biti moderni i sa boljom opremom od onog drugog, da bi bili bitni, primećeni i prihvaćeni. Roditelji tako sami sebi skaču u stomak…neki iz pukog pomodarstva, a oni drugi, jer im je žao da njihova deca budu skromno obučena i sa skromnijim priborom, pa da čežnjivo gledaju u opremu drugara pomodnijih roditelja..i tako, igri nema kraja. Vaspitajte dete u duhu nematerijalnih vrednosti od malih nogu, sa mnogo ljubavi, naučite ga da se raduje malim stvarima, a takvi budite i sami, pa nećete pasti pod uticaj globalnog pomodnog ludila…
Iako su roditelji roditelji, koji uvek žele najbolje za svoju decu, moram da uočim velike razlike između finskih i roditelja sa prostora Balkana. I jedni i drugi rade ono što misle da je ispravno, ali moram da priznam da mi se finski način više dopada. Evo i zašto...
Nastavak teksta pročitajte na blogu naše Tarije Vesne Mitrović
Moja Finska